Radosti i poteškoće nastave doktoranda

Velika većina ljudi na svijetu ne mora doktorirati. A to je sramota Intelektualna sloboda, potraga za znatiželjom i vremenski raspon nemaju premca u bilo kojem drugom obliku rada ili obrazovanja. Naravno, slavim najbolje dijelove i eliminiram borbe, ali mislim da je većina ljudi koja je barem dio doktorata napravila. Program bi se složio da je u osnovi njegova slobodna potraga za znanjem najviši oblik agencije koji nam nudi civilizacija.

Ako je malo ljudi pokušalo doktorat, još manje njih pokušalo je podučavati doktorske studente. I čak ni nakon deset godina koliko sam profesor, nisam puno o čemu pričam. Da, u UW iSchool imamo godišnje preglede doktoranda, gdje fakultet može razgovarati o svakom studentu i što mu treba. Da, cijelo vrijeme neformalno razgovaram s nižim fakultetom o tome kako savjetovati doktorande. Da, povremeno predajemo doktorske tečajeve. I na konferencijama sam provodio puno vremena razgovarajući s kolegama o savjetovanju. Ali u nekoliko ovih konteksta ikad imamo eksplicitne rasprave o tome što znači podučavati doktoranda.

Jedna upečatljiva stvar doktorskog obrazovanja je da je ona relacijska. Kako je u Sjedinjenim Državama organiziran kao naučnik 5-7 godina, u osnovi je to odnos između doktoranda i profesora. Sve ostalo oko toga, bilo da se radi o tečajevima, prijedlozima teza, disertacijama ili drugim zahtjevima, svi su proizvoljni prilozi. Jezgra savjeta je upravljanje i razvoj zajedničkih interesa, jasna komunikacija, razvoj zajedničkih ciljeva, a kroz taj proces razvijanja i održavanja odnosa, prijenos znanja i vještina.

No, budući da je doktorsko obrazovanje u osnovi relacijsko, ono ima i nevjerojatno širok opseg. Tipični tečaj na faksu ili sveučilištu ima relativno fiksne granice oko onoga što će neko naučiti. Kad se govori o doktorskom obrazovanju, govorim o:

  • Prijašnje i buduće interese učenika i kako se razvijaju
  • Motivacija učenika i kako upravljati
  • Studentske zajednice i njihova uloga u njima
  • Ideje učenika te njihov razvoj i širenje
  • Sposobnost učenika da komunicira putem pisanja, govora i dijagrama
  • Mogućnost studenta za suradnju
  • Učenikova sposobnost oblikovanja i kritiziranja vlastitih argumenata i tuđih argumenata
  • Društveni odnosi učenika i kako podržavaju gore navedeno
  • Učeničko mentalno zdravlje i kako posreduje u gore navedenom
  • Ekonomska stabilnost studenta i kako prijeti gore navedenim
  • Karijere učenika u karijeri i kako ih gore podržavaju
  • Čitav niz vještina potrebnih za uspjeh u istraživanju i svim gore navedenim aspektima života

Da, podučavanje doktorskim studentima dijelom se odnosi na prijenos i razvoj stručnosti, ali isto tako i na cjelokupni identitet studenta, njegovu prošlost i budućnost te njegovu ulogu u svijetu.

Ovo je naporan posao. Zarađivanje doktorata kroz ovaj postupak zapravo ne priprema nikoga da podučava sve gore navedeno. A zbog opsega tema koje se javljaju u doktorskom obrazovanju, lako je lutati u područja za koja su drugi mnogo bolje obučeni za podršku (mentalno i fizičko blagostanje, ponajviše). Lako je i neravnoteža moći u savjetodavnom odnosu kako bi se prikrile duboke borbe s kojima se doktorski studenti suočavaju i koji se boje raspravljati. Nije ni čudo što doktorski savjetnici to tako pogrešno shvaćaju ili crtaju oštre granice oko vrste podrške koju su spremni dati.

Na neki način to otežavam sebi. Zanimaju me životi doktorskih studenata. Pozdravljam ovo široko područje. Želim podržati cijelo njihovo čovječanstvo, a ne samo njihovu stručnost. Vjerujem u akademsku zajednicu kao mjesto koje bi trebalo razviti ljude u svim dimenzijama, a ne samo u znanju i vještinama. Volio bih to učiniti za studente na svim razinama, ali uspio zbog nedostatka vremena. I sumnjam da, zato što sam otvoren za široki opseg, privlačim studente koji ga traže, što moj posao čini još težim.

Većina ljudi koji dobiju doktorate ne postaju profesori i ne savjetuju doktorande. Nisam sigurna da ima smisla učiti doktorske studente da predaju doktorske studente. Dovršavanje disertacije je dovoljno teško. Ali novom fakultetu definitivno trebaju upute o tome od prvog dana. Malo ih je shvatilo.

Ako podučavate doktorske studente, kako ćete naučiti poboljšati svoje učenje? Ako ste sami doktorski student, što ne biste dobili od svog savjetnika koji biste očajnički trebali?